ponedjeljak, 21. rujna 2020.

 RADO SE SMEJEM SA TOBOM

Kada bi kise pevale ...

Mnoge bi suze dobile reci.

Kada bi kise pevale ...

Mnoge bi reci dobile suze.

Obasjano nebo kapima, koje miloscu spiraju paucin iz podruma zivota, cine da ritam dobije boju.

Te oči pesnika uprte u tamu obasjavaju putanju posutu trnjem.

Ides dalje i dalje znaju da, ipak, kraja puta nema.

Ides dalje i znas, trnje ce ruzom procvetati.

Ides dalje i ubires plodove sna.

Ides dalje a znas u srcu da trebas stati.

Pogledaj, pogledaj duboko u daljinu.

Videces samo jednu istinu.

Tek zrak razigranog sunca na oblaku.

Sa druge strane reci su necujne.

Sa druge strane plesa je drugačiji.

Jedina molitva koju moze uputiti je Imenom pozvati starog prijatelja.

I ne trebas ga zvati stolecima koji tutnje kroz srce.

Pozovi ga tisinom koja između redova ceka.

Nekada su pesnici o ljubavi pevali ...

Nekada su pesnici u zaboravu bola snevali.

Sada je vrijeme ogromnih krila.

Sada je vrijeme plesa na kiši.

Sada je vrijeme jedino postojeće.

Sada su zablude kisom sprane kao da su odlukom kredita izatkane.

Rado sam te volela, jednom.

Rado cu te voleti zauvek.

05.08.20.



Nema komentara:

Objavi komentar